Skip to main content
Logotip Europske komisije
Economy and Finance

Što je europodručje?

Europodručje se sastoji od država članica Europske unije koje su uvele euro kao svoju valutu.

Sve su države članice Europske unije dio ekonomske i monetarne unije (EMU) te usklađuju svoje ekonomske politike kako bi pridonijele ekonomskim ciljevima EU-a. Međutim, dio država članica krenuo je korak dalje i zamijenio svoje nacionalne valute jedinstvenom valutom euro. Te države članice čine europodručje.

Kad je prvi put uveden 1999., euro je bio tzv. „knjižna“ valuta, a europodručje se sastojalo od 11 od tadašnjih 15 država članica EU-a. Grčka se pridružila 2001., samo godinu dana prije prelaska na gotovinu eura, a potom su se pridružili i Slovenija 2007., Cipar i Malta 2008., Slovačka 2009., Estonija 2011., Latvija 2014. te Litva 2015. Danas se europodručje sastoji od 19 država članica EU-a.

Od država članica izvan europodručja Danska ima klauzulu o izuzimanju od pridruživanja utvrđenu u protokolu priloženom Ugovoru, iako se može pridružiti u budućnosti ako to želi. Švedska još uvijek nije ispunila uvjete za pridruživanje europodručju.

Preostale države članice izvan europodručja dolaze iz redova onih što su Uniji pristupile 2004., 2007. i 2013., nakon što je uveden euro. U vrijeme pristupanja nisu zadovoljavale uvjete za ulazak u europodručje no predane su cilju da se pridruže kad ih ispune. To su države članice s „odstupanjem”, poput Švedske.

Andora, Monako, San Marino i Država Vatikanskoga Grada usvojili su euro kao svoju nacionalnu valutu na temelju posebnih monetarnih sporazuma s EU-om te mogu izdavati vlastite kovanice eura uz određena ograničenja. Međutim, budući da nisu države članice EU-a, one nisu dio europodručja.

Upravljanje europodručjem

Uvođenjem eura bolje se integriraju gospodarstva država članica europodručja. Tom ekonomskom integracijom mora se upravljati na odgovarajući način kako bi se ostvarile sve koristi jedinstvene valute. Stoga se europodručje razlikuje od drugih dijelova EU-a svojim gospodarskim upravljanjem, posebno u pogledu monetarne i ekonomske politike.

  • Za monetarnu politiku europodručja odgovoran je neovisni Eurosustav koji se sastoji od Europske središnje banke (ESB), sa sjedištem u Frankfurtu u Njemačkoj te nacionalnih središnjih banaka država članica europodručja. U okviru svojeg Upravnog vijeća ESB određuje monetarnu politiku za cijelo europodručje te čini jedinstveno monetarno tijelo s jedinstvenom monetarnom politikom čiji je glavni cilj održavanje stabilnosti cijena.
  • Unutar europodručja za ekonomsku su politiku uglavnom odgovorne države članice, no nacionalne vlade moraju koordinirati svoje ekonomske politike kako bi se ostvarili zajednički ciljevi stabilnosti, rasta i zapošljavanja. Koordinacija se osigurava putem niza struktura i instrumenata, a središnju ulogu igra Pakt o stabilnosti i rastu (PSR). PSR se sastoji od zajedničkih pravila fiskalne discipline, kao što su ograničenja državnog deficita i nacionalnog duga koja moraju poštovati sve države članice EU-a, iako su samo države članice europodručja podložne financijskim ili drugim sankcijama u slučaju neusklađenosti.
  • Provedba gospodarskog upravljanja EU-a odvija se u godišnjem ciklusu koji se zove europski semestar.

Tko je već član?

Države članice europodručja

Države članice izvan europodručja

Država članica na koju se primjenjuje izuzeće

AustrijaBugarskaDanska
BelgijaHrvatska
CiparČeška
EstonijaMađarska
FinskaPoljska
FrancuskaRumunjska
NjemačkaŠvedska
Grčka
Irska
Italija
Latvija
Litva
Luksemburg
Malta
Nizozemska
Portugal
Slovačka
Slovenija
Španjolska

Governing the euro area

By adopting the euro, the economies of the euro-area members become more integrated. This economic integration must be managed properly to realise the full benefits of the single currency. Therefore, the euro area is also distinguished from other parts of the EU by its economic management – in particular, monetary and economic policy-making.

  • Monetary policy in the euro area is in the hands of the independent Eurosystem, comprising the European Central Bank (ECB), which is based in Frankfurt, Germany, and the national central banks of the euro-area Member States. Through its Governing Council, the ECB defines the monetary policy for the whole euro area – a single monetary authority with a single monetary policy and the primary objective to maintain price stability.
  • Within the euro area, economic policy remains largely the responsibility of the Member States, but national governments must coordinate their respective economic policies in order to attain the common objectives of stability, growth and employment. Coordination is achieved through a number of structures and instruments, the Stability and Growth Pact (SGP) being a central one. The SGP contains agreed rules for fiscal discipline, such as limits on government deficits and on national debt, which must be respected by all EU Member States, although only euro-area countries are subject to sanction – financial or otherwise – in the event of non-compliance.
  • Implementation of the EU’s economic governance is organised annually in a cycle, known as the European Semester.

Who’s already in?

Euro-area Member StatesNon-euro area Member StatesMember State with an opt-out
AustriaBulgariaDenmark
BelgiumCzechia 
CroatiaHungary 
CyprusPoland 
EstoniaRomania 
FinlandSweden 
France  
Germany  
Greece  
Ireland  
Italy  
Latvia  
Lithuania  
Luxembourg  
Malta  
Netherlands  
Portugal  
Slovakia  
Slovenia  
Spain